Povijest

Prapovijest ovih prostora

- uz Dravu je živjelo pleme PANONI, te je otuda naš dio dobio ime Panonija.
- Početkom 4. st. pleme Panone su potisnuli Kelti.
- Keltsko pleme Jasi je obitavalo na ovim područjima od Varaždina pa sve do Daruvara.
- 8. godine poslije Krista, Kelte su porazili Rimljani te su nazvali ovaj dio Panonija.
- Panonija je bila pokrajina koja se protezala od Ptuja (petovium) pa do Osijeka (Mursa)
- Rimsku civilizaciju za vrijeme seobe naroda su preplavili Markomani, Kvadi, Goti, Huni, Gepidi, Langobardi i Avari.
- Avari su naseljavali ove dijelove rimskog carstva; sa Avarime su dolazili i Slaveni koji su služili za militantne potrebe Avara.
- Tijekom vremena, Slaveni su izborili samostalnost.
- Među Slavenima je prevladavalo pleme HRVATI.
- U 7. st. Hrvati postaju Krščani, te se povezuju u narodnosnu zajednicu.
- 925. knez Tomislav ujedinjuje Hrvate u jednu državu i postaje kraljem Hrvata.
- Nakon smrti kralja Zvonimira 1091. godine ugarski kralj Ladislav, brat Zvonimirove žene, prisvaja područje hrvatskog kraljevstva.
- Ladislavov sin, Koloman, proširuje svoju vlast i na Hrvatsku, te postaje hrvatsko-ugraskim kraljem.
- 1102. godine Koloman se okrunio hrvatskom krunom u Biogradu na moru.
- Na taj način su ugarski kraljevi iz kuće Arpadovića zavladali u narednim stoljećima Hrvatskom, Slavonijom i Dalmacijom.
- Takav razvoj događaja stavlja Podravinu pod vlast hrvatskog i ugarskog plemstva.
- Plemićki posjedi su bili u Prodaviću (Virje) i Gorbonoku (Kloštar podravski), te u nekim manjim mjestima kao što su Komarnica (Novigrad Podravski), Strug (Hlebine), Zdeli (Miholjanec), Đurđevac (Sveti Juraj)....
- Godina 1270. tj, 1268. se smatra kao prvim spomenom Đurđevca i Kalinovca.
- Činjenice govore da je samim spomenom tih dvaju mjesta spomenut dio današnjeg naselja Ferdinandovca s obzirom da su njihovi posjedi bili i na toj lokaciji današnjeg Ferdinandovca.
- Darovnica kralja Bele IV. kralja ugraskog i hrvatskog, koju je spomenuti kralj izdao 20. srpnja 1268. godine, a njegov sin, Stjepan V. 8. rujna 1270. u Staroj Pešti potvrdio, nadbiskupu Filipu u Ostrogonu a koja je sadržavala spomen imena tih triju mjesta u srcu Podravine.
- Osim navedenih naselja Đurđevca i Kalinovca, u darovnici se navode naselja Šemovec, Čepelovec, Budrovec, te posjedi današnjeg Ferdinandovca.
- Kao granične točke đurđevačkih posjeda se spominju dijelovi Ferdinandovca, a to su: potok Bistra, Telnice (Tolnica) i Tripče (Trepče).
- Ovo cijelo područje se naziva Krnin (otud i naziv Kranjica), a proteže se uz potok Dobovnig (i danas se šuma u tom području zove Dobovnik); takovi zaključci su temeljeni na diplomi čazmanskog kaptola iz 1277. godine.
- U toj diplomi Blagoja, sin Zaharijin, Petru, sinu Tortovu, zalaže svoju nasljednu zemlju Kyrnin gdje se među međašima nalazi i zemlja Dubownig.
- Pavlanci - prozvani po župnoj crkvi Svetog Pavla koja je spomenuta u najstarijem popisu župa zagrebačke biskupije iz 1334. i 1501.
- Navode se posjedi po imenima Loke, Kočica i Zagije koje je bilo mrjestilište riba na Dravi.
- Komarničani su u Krninu imali posjede
- U doba Bele IV. Posjed je imao Ilija, sin Sečnika, o čemu i danas svjedoče livade u Svetoj Ani koje se nazivaju Ilijevke.
- Područje Krnina su posjedi knezova iz porodica Beluša koji pripadaju južnoj skupini komarničana.
- 1094. godine je Ladislav Arpadović osnovao zagrebačku biskupiju te je Krnin (Kranjica) potpala pod navedenu biskupiju.
- Podravsko područje se naziva komarnički arhiđakonat po rijeci Komarnici koja protječe kroz Novigrad Podravski.
- U njihovom popisu crkava se spominje i crkva svetog Petra iz Deše a koja se nalazi u Krninu na području Pavlanaca u močvarama.
- Ivan Južak je u župskoj spomenici zapisao da sjeverozapadno od župne crkve u Ferdinandovcu se nalaze, na oko pola sata hoda, temelji crkve sv. Pavla apostola ili ostatak samostana ili župnog stana među šumama.
- Župnik Adolf Blaga zapisuje podatak da se na tom lokalitetu nalazilo groblje jer su iskopane ljudske kosti. Na tom lokalitetu se nalazi kuća Matije Živko.
- Prije 660 godina na ferdinandovačkom je području postojala župa svetog Pavla apostola. Ta župa je propala 1552. zbog Turskih provala.
- Na Dravskom je otoku, za vrijeme Turskih osvajanja, postojalo naselje izbjeglica Kočice preko kojeg se od Dugog sela do Molvi, uz Dravu kod crkve sv. Luke u virovitičkome kraju moglo iz slobodne u tursku Slavoniju.

Stari Drum

- naselje Stari drum je poznato još iz turskog doba.
- Pošto je ferdinandovačko područje bilo plavno i močvarno područje, Drava je plavila taj dio i ostavljala nanose šljunka i pijeska na određenim uzvisinama.
- Na tim nanosima pijeska i šljunka ljudi su gradili putove i obrađivali zemlju, a nazivali su ih gredama.
- 17. st. U Đurđevcu se nalazila posada Vojne krajine koja je služila za nadzor ovog područja.
- Zbog potrebe za prelaženjem ovog močvarnog područja radi nadzora i kontrole, nastaje naselje zvano Stari Drum.
- Taj Stari Drum je spajao Đurđevac, Ferdinandovac, pa uz Dravu se protezao do Sesveta Podravskih, te je završavao na Dravi kod Starog Broda.
- Dravska skela se nalazila kod Boljeva (Bolho) jer na tom dijelu su obale Drave bile iste visine (mađarska strana Drave kod Vizvara je 13 metara viša od hrvatske obale rijeke Drave)
- S jedne i druge strane Starog Druma su bile obradive površine koje je Vojna krajina dijelila svojim umirovljenim generalima i podoficirima.
- U davnini se taj dio, to jest, današnji Stari Drum nazivao Đurđevački konaci.
- Stari Drum je bio spona koja je poslužila za oslobođenje Virovitice od Turaka.
- Austro-hrvatska vojska se okupila 15. srpnja 1684. u Đurđevcu, te je ban Nikola Erdody poveo hrvatsku vojsku po Starom Drumu i napao tada tursku Viroviticu.
- Glavni zapovjednik je bio maršal Lesli.
- Turci nisu očekivali takav razvoj događaja, te je Virovitica predana bez borbe.
- Granica između Hrvatske i Ugarske je bila stara Drava Kažijevka (pripadala je Stjepanu Hrvoiću-Kažiju), te je to mjesto prikladno za bijeg preko garnice gdje je i 1930. Ante Pavelić prebjegao pred srpskim progonom u Ugrasku.
- Zbog toga prebjega na ferdinandovačkom području, Ferdinandovac je navukao mržnju srpske vladavine.

Brod na Dravi (Stari Brod)

- smješten na lijevoj obali Drave.
- Nakon oslobođenja područja istočno od Đurđevca i pripajanja pod hrvatsku upravu i zagrebačku biskupiju, počela je seoba podravskog puka i nastanka Kalinovca (1636), Sesveta (1696), Kloštra Podravskog (1702), Pitomače, Starog Gradca i Lozana.
- Početkom 18. stoljeća je potpisan mir sa Turcima u Srijemskim Karlovcima te se kod skele počelo formirati naselje koje se sastojalo od siromašnih ljudi. (mlinari, čuvari goveda, volari, svinjari i drvosječe)
- Svinjari koji su bili isto dio tog novoformiranog naselja su na ugarskom jeziku zvani kanasi, a drvosječe su bili zvani šajkaši.
- Pućani Starog Broda su živjeli od brodarine koja se plaćala za prijevoz s jedne na drugu stranu Drave
- Stari brod je naseljavalo 18 obitelji a po skeli kraj koje su živjeli naselje je prozvano Brod.
- sStarobrošani su Hrvati koji su se preselili u okolicu Berzenca u Ugarskoj pred najezdom Turaka ali su sačuvali hrvatska obilježja i govor.
- Brod zbog svoje izbačenosti i geografske nepristupačnosti je živio mnogi niz godina bez utemeljene župe iako je stanovništvo bilo katoličko.
- Povečanjem broja žitelja izgrađena je drvena kapela sv. Nikole biskupa, a najvjerojatnije je bila izgrađena između 1717. i 1719.
- Polovicom 18. st. Brod spada pod župu u Kloštru Podravskom.
- Na zahtjev varaždinskog generalata, a uz odobrenje Cara Josipa II, 30. ožujka 1782. Brod na Dravi je dobio samostalnu kapelaniju.
- Prvi vikar samostalne kapelanije u Brodu na Dravi je bio Matija Kovačić iz Severina na Kupi.
- Prvo vjenčanje je bilo održano 20. svibnja 1782 godine između Stanislava Kunešića (Kloštar) i Slaviček Margarete (Brod na Dravi).
- Paškal Cvekan u svojoj knjizi Ferdinandovac navodi da njemu samome izvorno pismo o osnivanju samostalne kapelanije nije bilo dostupno, no kao dokaz je poslužile su činjenice navedene od strane arhiđakona Komarničkog Pižettija iz 1782. gdje se opisuje život prvog vikara samostalne kapelanije u Brodu.
- Matija Kovačić boravi u Brodu kao samostalni vikar 22 godine.
- Umro je 14.02.1804.
- Kovačića je naslijedio je Ivan Bengec, kapelan iz Trnovitice ali je službu brodskog vikara obavljao samo 14 mjeseci.
- Treći vikar je bio Grga Štefok, koji je 1. svibnja 1806. uputio molbu upravi vojne krajine u Beč sa zahtjevom da Brod postane župom.
- Jedan od njegovih glavnih razloga je bila činjenica da Brod broji 475 duša i 1000 duša pod vodstvom VII đurđevačke kapetanije koja gradi nasip.
-22.10.1807. Štefok postaje župnik u Rovišću a 5.11.1807. iz Drnja za brodskog vikara dolazi kapelan Josip Šipušić koji je za crkvu nabavio novo zvono.

Brod na Dravi (Stari Brod)

Brod - župa sv. Nikole biskupa

Brod - župa sv. Nikole biskupa
- 5.4.1814. Brod postaje župom sv. Nikole biskupa.
- Početkom 1812. Brod broji 500 stanovnika.
- 1814 i 1820. Brod je pretrpio jako velike štete zbog poplava Drave.
- 1822. u srpnju je Josip Šipušić otišao na mjesto župnika u Miholjanec, a naslijedio ga je Stjepan Vuček kapelan u župi Čazma.
- 24.1.1823. Vuček je imenovan za župnika u župi Brod.
- Stjepan Vuček i Josip Šipušić su ostavili duboki trag u kapelaniji i župi Brod.
- 1827. je zapisana kao godina u kojoj je Drava plavila Brod u nekoliko navrata te su se mještani morali raseljavati u okolna mjesta zbog neimaštine i bijede.
- 1828. župnik Stjepan Vuček je otišao za župnika u Tomašicu.
- Vučeka je naslijedio Pavao Vuk.
- Vuk je tražio od vojnih vlasti da pokušaju zauzdati Dravu te da iskopaju kanale za odvodnju. (velike poplave 1833., 1836., 1840. i 1843.)
- Vuk je osigurao gradnju nove crkve za 4000 forinti.
- Poslije Pavla Vuka (otišao u župu Miholjanec) na mjesto župnika je došao 1843. Franjo Katušić i ostao do srpnja 1844.
- Katušića je naslijedio župnik Ivan Južak koji se predstavio u župnoj Spomenici kao rođeni Hrvat iz Siska.
- Po višoj odredbi, VII kapetanija iz Đurđevca je došla i prodala župni stan i crkvu.
- VII đurđevačka kapetanija je počela kopati kanale u Brodu te je mjesto izgubilo uvijete za život jer je sve bilo prokopano i uništeno od tuče.
- U tim danima je došla i odredba da Brod mora nestati i sagraditi se drugo naselje ali na desnoj obali Drave.
- Brod je osnovala Vojna krajina poslije oslobođenja Virovitice od Turaka.

Postanak Ferdinandovca

Područje
Izgradnja sela Ferdinandovac je djelo Vojne krajine, tj. VII kapetanije iz Đurđevca.
- Kapetan Rajmund Tarbuk je po nalogu iz Beča trebao naći prikladno mjesto na desnoj obali Drave koje je bilo močvarno, te preseliti Brod sa lijeve strane obale.
- Već tada su bili poznati dijelovi Stari drum, Pavlanci, Kranjica, Neteča Orel jer je taj dio Krnina pripadao nekim vlasnicima iz Đurđevca.
- Na mjestu centra sela se nalazila uzvisina i hrastova šuma okružena plavnim dijelovima sa svih strana.
- Dimenzije naselja po nacrtima su trebale biti 800 metara sa 2.5 kilometara.
- Do kolovoza 1844. stara hrastova šuma je posiječena i na tom mjestu je nastalo selo Ferdinandovac.
- Ferdinandovac, tj. Njegov centar je planiran po uzoru na Bjelovar.
- Na mjestu današnjeg nogometnog terena su za vrijeme izgradnje crkve bile dvije velike vapnenice koje su kasnije zatrpane.
- Za prostorni plan bio je odgovoran geometar Franjo Rusan.
- Po završetku svih važnih objekata koje jedna naseobina mora imati da može normalno živjeti, pukovnik Filipović i kapetan Tarbuk su prozvali novonastalo selo Ferdinandovac.
- Ime je izabrano zbog toga jer je carska vojska gradila selo a nalog o preseljenju je došao od cara Ferdinanda V iz Beča.
- Selo Ferdinandovac se otad u puku zove Ferdinant ili kajkavski Ferdinandovec.
- Ivan Južak je u pismu caru Ferdinandu priopćio da će i župna crkva biti posvećena sv. Ferdinandu, kastiljskom kralju, kojega je Ferdinand V štovao kao svog krsnog zaštitnika.
- Župna crkva je i danas posvećena sv. Ferdinandu, te se on slavi, kao i dan sela 30. svibnja.
- Selo Ferdinandovac je 199dina4. proslavilo 150. godišnjicu postojanja, gdje naravno nije uračunato i postojanje sela Brod.
- Sam dan preseljenja je bio 9. studenog 1844., tj. selo se gradilo samo tri mjeseca.
- Selo Brod je tada brojilo 83 obitelji sa 830 pučana.
- Prva godina u novoj naseobini je bila jako teška za ferdinandovčane jer je žetvu uništilo nepogodno vrijeme i poplave.
- 25. siječnja 1845. Ivan Južak moli cara Ferdinanda V za pomoć u izgradnji crkve i župnog dvora jer ferdinandovčani nemaju ni sredstava ni mogućnosti za takav pothvat.
- Car Ferdinand V je odobrio sve molbe do najsitnijeg detalja.
- Sam župnik Ivan Južak te je prve zime stanovao u nedovršenoj novoj školskoj zgradi, gdje je postavio i privremenu kapelu.
- U proljeće 1845. je postavljen kamen temeljac za novi župni dvor u Ferdinandovcu a Ivan Južak se je uselio u novopodignuti župni dvor 3. rujna te iste godine.
- Taj je stari «farof» srušen je u osamdesetim godinama prošlog stoljeća.
- Taj farof je podigao župnik Stjepan Đurić, a blagoslovio ga je kardinal Franjo Kuharić 1982.
- 25. travnja 1847., Ivan Južak je blagoslovio crkvu sv. Ferdinanda u Ferdinandovcu.
- Tom događaju su prisustvovale crkvene i vojne vlasti tadašnje države.
- Moglo bi se, s potpunim pravom, reći da je župnik Ivan Južak postavio, zajedno sa VII kapetanijom iz Đurđevca, temelje selu koje možemo vidjeti danas.
- Pritom ne misleće zanemariti ostale ljude, župnike i vlasti koje su ga nastavile razvijati i nadograđivati u duhovnom i materijalnom smislu.
- Pri određivanju međa, župa Ferdinandovac je dobila i 300 kuća koje su prije preseljenja potpadale pod Đurđevac (Đurđevački konaci).

Ferdinandovac - Jelačićevo

- Aleksandrov apsolutizam je uvjetovao prestankom stranačkog života, a Hrvatstvo je bilo strogo zabranjeno.
- Ante Pavelić je sa svojim sljedbenicima ustašama iz Ugarske prešao u Italiju.
- Ustaštvo se širilo pa tako i zahvatilo i Podravinu posebno 1934, iza smrti kralja Aleksandra.
- Ustaše su bili okrivljeni za ubojstvo kralja Aleksandra.
- Ljudi znaju da je Ante Pavelić, uz pomoć jednog stanovnika Ferdinandovca, prebjegao u Ugarsku preko Jame u Vizvar.
- Tadašnji tajnik općine Ferdinandovac se dodvoravao srpskoj vladi, te je obavještavao o događajima iz Ferdinandovca i hrvatsko-ugarske granice.
- Ferdinandovac je bio pod posebnom prismotrom zbog navedenog prebjega Pavelića, a posebno nakon smrti kralja Aleksandra u Francuskoj.
- Da se dodvore srpskoj vladi, a i da pokušaju izbrisati ljagu sa imena Ferdinandovac, općinski čelnici su promijenili ime sela u Jelačićevo.
- To ime je odabrano zbog pristranosti narode banu Josipu Jelačiću, pa se time nebi uznemirila srpska vlada a i narod bi ostao miran.
- 1936. Ferdinandovac se i službeno prozvao Jelačićevo, a za one koji selo budu zvali starim imenom, određena je globa od 100 dinara.
- No na najavi sajma za Nikolinje, sam je starješina sela napravio grešku i prozvao selo starim i zabranjenim imenom.
- Reakcija naroda na to je bila «100 dinara globe!»
- U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj pa sve do ustroja komunizma u selu, izgrađeno je nekoliko zgrada.
- 1962. godine Ferdinandovac je ukinut te je pripojen općini Đurđevac.

Sveti Ferdinand III

SVETI FERDINAND III., kralj Leóna i Kastilije (1198.-1252.)
Ferdinand je rođen g. 1198. kao sin leonskoga kralja Alfonza IX. i Berenguele Kastilske. U njemu će se ta dva kraljevstva sjediniti u jedno i stvoriti jezgru kasnije velike španjolske kraljevine. Prerana smrt Henrika I., kastiljskoga kralja, nenadano je donijela kastiljsku krunu njegovoj sestri Berengueli. Ona je velikom mudrošću tu krunu u srpnju 1217. prepustila svome sinu Ferdinandu, koga na velikoj skupštini u Valladolidu kastiljski plemići priznadoše za kralja. Svladavši velike poteškoće dobio je god. 1230. u posjed i Leonsko kraljevstvo, koje njegov otac prije smrti ostavi ipak oporučno svojim kćerima Sanciji i Dolci.
Ferdinand se godine 1217. oženio s Beatricom, kćerkom Filipa švapskoga, unukom cara Fridriha Barbarosse. Iz sretnoga braka, koji je trajao samo 15 godina, rodilo se osmero djece. Nakon smrti prve žene Ferdinand se po drugi put oženio i to s Ivanom Ponthieu, koja mu rodi još troje djece. Kod svih članova svoje brojne obitelji uživao je velik ugled. Svi su ga poštivali i ljubili. Ferdinand kao najmoćniji kralj na Iberskom poluotoku kroz 30 je godina nastojao potisnuti islam kao političku silu natrag u Afriku, odakle je u španjolsku arapskim osvajanjima i došao. To je bilo i nastojanje papâ onoga vremena i brojnih križarskih vojna. Ferdinandu je pošlo za rukom osvojiti strateški važne utvrde i gradove, kao što su: Baeza, Cordoba, Sevilla, pa je zbog toga i zadobio naslov "osvajača Andaluzije". Osvojivši natrag nekoć kršćanske krajeve, nastojao je da se katolička vjera u njima obnovi. Ponovno su bile uspostavljene biskupije u Baezi, Cordobi, Sevilli, Cartageni i Badajozu.
Kralj Ferdinand je znao koliko vrijedi mudar savjet, stoga se okružio vijećem od 12 savjetnika, s kojima se o važnim pitanjima svoga kraljevstva redovito savjetovao. Da bi mogao vladati što bolje u miru i pravednosti, započeo je i s izradbom jednoga zakonika. Promicao je znanost i umjetnost jer je bio uvjeren da one mogu unaprijediti čovjekovo savršenstvo. Zato je mnogo pripomogao procvatu Sveučilišta u Salamanci, pod svoju je naročitu zaštitu uzeo Sveučilište u Valenciji i učilište u Valladolidu. Pripomogao je i procvatu redovničkoga života u svome kraljevstvu, osobito novih redova franjevaca, dominikanaca i trinitaraca. Podigao im je brojne zadužbine.
Osim vladalačkih, vojničkih i mecenatskih vrlina kralja je resila iskrena pobožnost, osobito prema Majci Božjoj. Za svoje velike pobjede i uspjehe bio je zahvalan Gospodinu, a za svoje ljudske nedostatke znao je činiti javnu pokoru. I svetu je poputbinu, unatoč teškoj bolesti u duhu, pokore primio klečeći na koljenima na tlu. Umirući 30. svibnja 1252. izgovorio je ove riječi: "Gospodine, gol sam izišao iz krila svoje majke zemlje i gol joj se prikazujem; o Gospodine, primi moju dušu u izabranu četu tvojih slugu!"

Nije čudo da ga je narod poslije smrti počeo častiti kao sveca. Do konca XVII. stoljeća to je štovanje bilo omeđeno samo na Sevillu. Klement X., proglasivši ga 4. veljače 1671. svetim, proširio je njegovo štovanje na cijelu Crkvu. Na slikama ga često prikazuju veoma mlada lica upravljena prema kipu Majke Božje, koji je uvijek sa sobom nosio. Kao svoga naročitog zaštitnika zazivaju ga kršćanski vladari, zatvorenici i siromasi