Ferdinandovac jedno je od malobrojnih mjesta za koje se zna točan datum postanka.
Dana 9. studenog 1844. godine u svoje nove, tek izgrađene domove ušle su 83 obitelji s ukupno 830 ljudi. FERDINANDOVAC JE ROĐEN!
Podsjetit ćemo se ukratko kako je sve počelo:
Na lijevoj obali Drave, među šumama i močvarama, na ravnom, često poplavljivanom području, početkom 18.stoljeća, nastalo je naselje Brod. Nastao je na mjestu gdje se poravnavaju lijeva i desna obala Drave pa je bilo moguće skelom, dakle brodom, prelaziti zeleno-plavu, ponekad mirnu, a ponekad divlju i rušilačku rijeku. Na tom su mjestu vojnici krajišnici krajem 17.stoljeća prelazili s desne na lijevu obalu i povezivali Hrvatsku s Ugarskom, čuvajući slobodu tamošnjeg življa. Sa skelarima su došli mlinari, ribari, kanasi, šajkaši, drvosječe, drvodjelci, zemljoradnici. I tako je početkom 18. stoljeća Vojna krajina osnovala selo nazvano Brod, naseljeno Hrvatima s mađarskog područja i ponekom mađarskom obitelji. Tijekom godina Brod su naseljavali i umirovljeni vojnici VI. Krajiške đurđevačke pukovnije.
Živjelo se siromašno. Na poljima se uzgajao krumpir, kukuruz i grah, uzgajala se stoka radi mlijeka i mliječnih prerađevina, u vrbacima su se napasle svinje. Uz kukuruz, glavna hrana bila je još hajdinska kaša, proso, mlijeko, sir, putar, slanina. Konoplja se uzgajala za izradu platna od kojeg se šila odjeća, koja zbog velikog siromaštva, nije imala neka posebna obilježja ili stil. Obiteljski život se odvijao u zadrugama gdje je vladala vojnička disciplina i red.
Drava im često nije bilo prijateljski naklonjena. Ponekad im je i više puta godišnje plavila polja, ugrožavala usjeve, kao i samo naselje. Ipak, drugovali su s njom punih 150 godina. A onda, kad je zaprijetila groblju, drvenoj kapeli, župnom stanu i vojnoj straži, donijeta je konačna odluka da se Brod napusti i stanovništvo preseli na sigurno mjesto.
Bilo je to burno vrijeme u hrvatskoj povijesti: vrijeme pokušaja da se Hrvatska mađarizira, vrijeme ilirskog pokreta, prijelaza iz feudalizma u građansko društvo, vrijeme kada Hrvatska konačno dobiva hrvatski jezik kao službeni, dobiva novine na hrvatskom jeziku, kazalište, operu, muzej, prve političke stranke, hrvatsku zastavu u obliku trobojnice. Svemu tome je pridonio ilirac, ban Josip Jelačić koji je dosljedno provodio koncepciju hrvatskog narodnog pokreta. Ferdinandovac je po njemu od 1936. do 1941. godine nosio naziv Jelačičevo.
Tadašnji župnik Ivan Južak ishodio je nalog cara Ferdinanda V. da se izgradi naselje u koje će se preseliti žitelji Broda, a VII. Krajiška đurđevačka kapetanija ga je provela u djelo. Našla je mjesto na desnoj obali Drave, usred hrastove šume, okruženo močvarama i odlučila tu sagraditi novo naselje. Posječeni su stari hrastovi te se tako dobio prostor za novo naselje, ali i materijal za gradnju novih kuća. Prema nacrtu geometra Franje Rusana izgrađeno je naselje pravilnog geometrijskog oblika, s glavnim i pokrajnjim ulicama, s velikim glavnim trgom i još dva manja pokrajnja.
Kuće su bile drvene s debelim hrastovim gredama, podzidane, s blatom omazane i iznutra obijeljene, slamom pokrivene.
Gradnja je počela u kolovozu 1844.godine, a u subotu 9.studenog, te iste godine, župnik Ivan Južak je poveo 830 Brođana u nove domove preko rijeke Drave, u novo naselje nazvano Ferdinandovac, po tadašnjem caru Ferdinandu V. Habsburgovcu.
Sve se pomalo čini kao biblijska priča, baš kao što je župnik Južak zapisao u župnu spomenicu:
„U ovo tako bijedno pripravljeno prihvatilište doveo je drugi Mojsije Izraelce iz Egipta osam stotina i trideset duša i 9. studenoga 1844.g. smjestio ih u Ferdinandovac.“
Te iste godine izgrađena je škola i osnovano groblje, a sljedeće 1845.g., započela je izgradnja župnog dvora i crkve koja je dovršena 1847.g.
Ivan Južak inicirao je i izgradnju drugih objekata javne namjene.
Početak novog življenja u novoizgrađenom Ferdinandovcu stanovništvu nije bio nimalo lagan.
Ostali su bez hrane, kako za sebe tako i za stoku. Pomagala je Vojna krajina opskrbljujući ih svojim zalihama. Valjalo je izdržati do proljeća i jeseni, odnosno nove ljetine. Poslije toga selo je nastavilo živjeti, naseljavati se, napredovati.
Kako se ne bi zaboravilo značenje 9.studenog 1844.g., HKUD „Frankopan“ iz Ferdinandovca počeo je obilježavati taj dan svečanom priredbom pod nazivom „FERDINANDOVCU ZA ROĐENDAN“. To je dio priče “Kak su Brođani postali Ferdinančani“. Želimo da se ne zaboravi tko je bio Ivan Južak, da se ne zaborave svi ti vrijedni i hrabri ljudi koji su utrli temelje mjestu u kojem živimo, da se ne zaboravi prošlost jer se na njoj gradi budućnost.
